-Na rubu Crvenog jezera ostale su zidine za koje se govori da su ostaci velikih Gavanovih dvora.

​

-U Crveno jezero ne može se ubaciti kamen!

Stari to pripisuju legendi o Gavanu, a znanstvenici činjenici da je strujanje iznad jezera tako jako da se kamen poput magneta vraća među stijene.…u svakom slučaju ako ikada budete prolazili stanite i probajte ubaciti kamen…navodno da onog koji uspije ubacit kamen prati vječna sreća, možda baš vi budete te sreće.

​

-Smatra se da je u ovom kraju nastala i narodna balada „Hasanaginica“ koja je prevedena na mnoge jezike i pripada svjetskoj književnoj baštini. Vjeruje se da je baladu napisala jedna od imotskih žena, ili pak sama Hasanaginica. Baladu je prvi objavio venecijanski opat putopisac Alberto Fortis 1774. godine u svojem djelu Put po Dalmaciji.

​

-Uz rub Modrog jezera nalazi se kula Imotskoga kadije, za kojega se Hasanaginica, prema predaji, trebala udati. Na tom mjestu, pretpostavlja se, nalazi se njezin grob te bi se tu trebao podignuti i spomenik čuvenoj baladi.

Hasanaginica

Što se bjeli u gori zelenoj?

Al’ su snjezi, al’ su labudovi?

Da su snjezi, već bi okopnuli,

labudovi, već bi poletjeli;

nit’ su snjezi, nit’ su labudovi,

nego šator age Hasan-age:

on boluje u ranami ljutim.

Oblazi ga mater i sestrica,

a ljubovca od stida ne mogla.

Kad li mu je ranam’ bolje bilo,

ter poruča vjernoj ljubi svojoj:

“Ne čekaj me u dvoru b’jelomu,

ni u dvoru, ni u rodu momu!”

​

-Po legendi, jezerske pećine su u prošlosti naselile dobre i zle čini. Dobre čini imale su svoje dane te su ljudi koji su se umivali na njemu u te dane, postajali i sami dobri. Po legendi, u noći su vile okružile obalu jezera i plesale kolo na Modrom jezeru. Zle čini samo su htjele neko zlo učiniti ljudima te ni djeci koja su se spuštala do vode nisu dali da je dotaknu.

​

-Nekada davno skrivale su se vile u Vilinskoj, Rakinoj, Boškovoj ili Golubovoj pećini, a onda ih ljudi svojim učestalim dolascima ili nepriličnim ponašanjem otjeraše u druge krajeve, ili u legende.

​

-Modro jezero ponekad presuši, a tada se na njegovu dnu zaigra jedinstvena nogometna utakmica između „Vilenjaka“ i „Vukodlaka“ te se na taj način podsjeća na bića koja žive u mašti i već pomalo zaboravljenim pričama usmene tradicije Imotskog kraja koje odlikuje brojnim mističnim pričama usmene tradicije.